Bosna i Hercegovina i NATO
Publisher: ATLANTSKA INICIJATIVA
Volume: 22 pages, pdf
Description:
NATO je danas nesumnjivo najjača vojno-politička organizacija u svijetu. Dvadeset osam članica Alijanse dolazi iz najproduktivnijih, tehnološki najnaprednijih, socijalno modernih, ekonomsko prosperitetnih i demokratskih regiona svijeta. Zemlje članice NATO-a, sa svojih 900 miliona stanovnika, čine samo 13 posto svjetske populacije, ali zato sa 45 posto učestvuju u svjetskom GDP-u.NATO-ova realna snaga proistječe iz činjenice da Alijansa kombinira vojne i ekonomske mogućnosti SAD-a sa zajedničkom europskom političkom i ekonomskom snagom, te europskim vojnim potencijalima.
NATO je savez zasnovan na temeljnim vrijednostima i interesima zemalja članica, onima koje dijeli i Bosna i Hercegovina: slobodi, demokratskom uređenju, vladavini prava, tržišnoj privredi, međunarodnoj solidarnosti, te stabilnim svjetskim odnosima kojima trebaju vladati mir i sigurnost, čemu ključan doprinos daje strateška transatlanska veza. Najočiglednije prednosti članstva u NATO-u su pojačana sigurnost i stabilnost zemalja članica. Članstvo pruža pouzdanu garanciju da će članice priskočiti jedna drugoj u pomoć, pojedinačno ili kolektivno, u slučaju oružanog napada na bilo koju od njih. Nijedna zemlja nije primorana da računa samo na sebe i vlastite ekonomske resurse u suočavanju sa temeljnim sigurnosnim izazovima. Istovremeno, nijedna zemlja se ne odriče ni prava da ispunjava obaveze prema svom narodu, te je i dalje odgovorna za svoju odbranu. NATO to ne radi umjesto njih; on im samo daje sredstva da djeluju kao cjelina. Savez omogućava zemljama članicama da zajedničkim naporima ostvare ključne ciljeve nacionalne sigurnosti. Sveobuhvatnoj stabilnosti doprinosi osjećaj da zemlje uživaju u jednakoj sigurnosti u svojstvu članica Saveza, nezavisno od svog položaja ili vojne snage.
Iako se konsultacije sa Savezom mogu odvijati o bilo kojoj temi, nema nikakvog uplitanja u unutrašnje poslove zemalja članica. Države u NATO-u se suzdržavaju od pokretanja pitanja unutrašnje prirode za svaku članicu. U slučaju nesporazuma među zemljama članicama, one mogu prihvatiti ponudu za posredovanje generalnog sekretara NATO-a. Međutim, bez obzira na okolnosti, u traženju rješenja za konkretne probleme, te zemlje mogu odlučivati na osnovu vlastitog iskustva u saradnji i radu jedne sa drugom u okviru Saveza te se mogu oslanjati na trajnu vanjsku sigurnost koju im nudi NATO, sve dok tragaju za rješenjima njihovih trenutnih nesuglasica. Slične prednosti postoje i u okviru partnerstva sa NATO-om, što je već pomoglo nekim partnerskim zemljama u rješavanju dugotrajnih regionalnih problema.